Prijeđi na sadržaj

Boja šipka

Izvor: Wikipedija
Boja šipka
DVD omot filma
Naslov izvornika
armenski: Նռան գույնը,
ruski: Цвет граната
RedateljSergej Paradžanov
ScenaristSajat Nova (pjesme)
Sergej Paradžanov
Glavne ulogeSofiko Čiaureli
Melkon Aleksanjan
Vilen Galstjan
Giorgi Gegečkori
MontažaSergej Paradžanov
Godina izdanja1968.
Trajanje79 min.
Država SSSR
Jezikarmenski
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Boja šipka[1] (armenski: Նռան գույնը, Nran goujne, ruski: Цвет граната, Cvet granata) sovjetski je umjetnički film – drama iz 1968. godine, kojeg je režirao Sergej Paradžanov. Film su remek-djelom proglasili ljudi poput: Federica Fellinija, Jean-Luc Godarda i Michelangela Antonionija. Film je bio cenzuriran i zabranjen u Sovjetskom savezu, no unatoč tome uspio je ući među deset najboljih filmova Cahier Du Cineme 1982. i među 100 najboljih proglašenih u časopisu Time Out.

Radnja

[uredi | uredi kôd]

Jedno od najvećih remek djela dvadesetog stoljeća, film Sergeja Paradžanova zvan Boja šipka, predstavlja biografiju armenskog kralja pjesama po imenu Sajat Nova. Film pripovijeda o pjesnikovom životu više kroz njegovu poeziju, nego što to čini konvencionalnom naracijom važnih događaja njegovog života. Mi vidimo pjesnika kako odrasta, kako se zaljubljuje, ulazi u samostan i umire, no ti događaji su opisani u kontekstu slika iz Sergej Paradžanove mašte, potpomognute pjesmama Sajat Nove, pjesmama za koje je rijetko tko čuo. Sofiko Čiaureli tumači 6 različitih uloga, i muških i ženskih, dok je Sergej Paradžanov napisao scenarij za film, režirao ga, odradio montažu istog, bio koreograf, radio na kostimima, dizajnu i dekoru, tj. on je odradio doslovno svaki segment filma vezan uz dijalog i kretanje kamera.

Glavne uloge

[uredi | uredi kôd]
  • Sofiko Čiaureli kao pjesnik u mladosti/pjesnikova ljubav/pjesnikova muza/Mime/anđeo uskrsnuća
  • Melkon Aleksanjan kao pjesnik u ranom djetinjstvu
  • Vilen Galstjan kao pjesnik u manastiru
  • Giorgi Gegečkori kao pjesnik u starosti
  • Spartak Bagašvili kao pjesnikov otac
  • Medea Džaparidze kao pjesnikova majka
  • Hovhannes Minasjan kao princ
  • Onik Minasjan kao princ

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]